Sadržaj
Streljivo 5.56 i 7.62 ima mnogo razlika, ali dijeli neke sličnosti. Vojne službe borile su se za pronalaženje najboljeg streljiva za svoje puške i trošile puno vremena i novca na istraživanje i razvoj, postižući ovaj pothvat velikim uspjehom. 5.56 i 7.62 proizašli su iz poboljšanja prethodnih modela i u vojsci su služili desetljećima.
Udarac
NATO 5,6x45 mm za M-16 dizajnirao je Remington Arms u SAD-u, a glavni je uložak NATO snaga od Vijetnamskog rata i zamijenio je 7,62. U vrijeme izbora odlučeno je da je 7,62 oslabilo preciznost udarca zbog prekomjernog udarca, dok se 5,56 povuklo za oko 50% manje.
Streljivo
5.56 izveden je iz Remingtona .223 i ima kalibar .22, jednakog promjera kao i .22 s paljenjem na obodu. 7.62 razvijen je iz puške .308 Winchester i dizajniran je da zamijeni vojne patrone .30-06 za puške Springfield. Kalibar mu je .30, što se smatra velikim kalibrom, dok je 5.56 manji, tanji i lakši. To omogućava vojniku da može nositi do 200 metaka više od 5,56 od veće municije, što je dokazano tijekom vojnih ispitivanja.
Projektil
Projektil 7,62 veći je i teži sa 150 zrna metalne kapsule (fmj) u NATO-u. 5.56, također iz NATO-a, ispaljuje puno lakši metak sa 55 fmj zrna. Kako se uložak razvijao, težina njegovog projektila povećavala se za 5,56, a danas su NATO metci između 68 i 70 zrna.
Učinkovitost i upotreba
Veći uložak puno je snažniji, ulijevajući više od 138 kgfm energije od manjeg, pa snajpere i specijalizirane napadačke timove koriste 7,62, jer se u ove svrhe smatra smrtonosnijim. Koristi se i na streljačkim natjecanjima, jer su teža i manje pate od posljedica bočnog vjetra. S druge strane, lakši su meci brži i imaju glađu putanju. Ova manja težina, manji odboj i veća brzina paljbe argumenti su da se ovo smatra najboljim municijom koju nosi vojska.