Sadržaj
Možete vidjeti objekte kada ih udari sunčeva svjetlost ili drugi izvor. Kada se to dogodi, naše se zrake prikupljaju našim očima i uzimaju specifične staze.
Ljudsko oko (slika anatomije oka Goran Bogićević iz Fotolia.com)
kornea
Kada svjetlost uđe u oko, ona najprije prolazi kroz rožnicu, što je zaštitni omotač zjenice i šarenice. Svjetlost se uvija kako prolazi kroz nju i počinje oblikovati sliku.
učenik
Svjetlo tada prolazi kroz zjenicu, tamni krug u središtu šarenice, koji je obojeni dio oka. Učenik regulira ulaz svjetlosti u unutarnje oko i usmjerava objekte.
kristalni
Svjetlo nastavlja putovati kroz leću oka, što je jasna, fleksibilna struktura koja fokusira sliku na mrežnici. Fleksibilan je tako da se možete usredotočiti na slike koje su blizu ili daleko.
retina
Svjetlo i slike se zatim fokusiraju na mrežnicu, koja je sloj stanica osjetljivih na svjetlo na stražnjem dijelu oka. To čine dvije vrste fotoreceptorskih stanica: čunjići i štapići. Konus reagira na jaku svjetlost i boju, te također prenosi jasne slike. Koncentracija čunjeva je mala na stranama mrežnice i povećava se kako se približava središtu mrežnice. Šipke su osjetljivije na svjetlost i brojnije su od konusa.
Optički živac
Slika se zatim šalje u vidni živac na stražnjem dijelu oka. Ovaj živac prima signale iz mrežnice, a zatim ih šalje natrag u mozak.