Sadržaj
Priča o drugoj osobi je oblik pisanja koji se koristi kako bi se ispričale i izmišljene priče i ne-fiktivne priče. Korištenjem ove tehnike pisci dobivaju prednosti u povijesnoj naraciji - i ograničavaju njihovu sposobnost da je u potpunosti prenesu. Prije odabira perspektive druge osobe kao perspektive naratora, odmjerite prednosti i nedostatke ove točke gledišta. Pročitajte objavljene knjige koje nude priče od druge osobe i shvatite koliko ste zadovoljni kao čitatelj koji prima informacije na taj način.
Nisam ja to ti
Ako vas je netko uputio da čitate, pišete ili analizirate priču ispričanu u drugoj osobi, trebate potražiti materijale koji nude pogled na "vas" osobu koja se računa. Najlakši način za prepoznavanje ove osobine u knjizi je doslovno okretanje stranica traženjem riječi "vi". Neki autori koriste riječ "vi" na razumljiv način, tako da morate ići dublje kako biste identificirali stajalište. Ako se nađete u ovoj situaciji, usredotočite se na ton pripovijedanja. Ako smatrate da pisac ide izravno k vama i vodi vas u priču, najvjerojatnije čitate priču drugog lica.
Zadržite one čitatelje
Pisci općenito koriste priču o drugoj osobi jer ona pruža luksuz da osobno privuče čitatelje s prve stranice narativnog procesa. Teško je ne osjećati se bliskim likovima i djelovanju priče kada osjećate da ste individualno upućeni i pozvani na priču s riječju "vi". Još jedna prednost ove naracije je da, nakon što je uspostavila početnu vezu s čitateljem, svaki put kad čitatelj vidi riječ "vi", prirodno se osjeća kao da se vratila u središte akcije. Jednom kada zarobite čitatelja u povijesti, on će ostati osobno uključen u njegov razvoj.
Brzo djelovanje
Korištenje pripovijesti druge osobe da bi se ispričala priča daje piscu sposobnost stvaranja bivanja u svojoj naraciji. Jednom kada čitatelj shvati da je adresiran osobno, a pisac želi izravno dijeliti informacije ili nalaze, čitatelj se prirodno bavi poviješću na aktivnijoj razini. Razlika je slična vozaču automobila i, s druge strane, putniku: kao vozač osjećate kontrolu nad interakcijom i stoga snažnije prisutni u situaciji koja se razlikuje od putničke, koga jednostavno vozi.
Što se žrtvuje
Koliko god pripovijest druge osobe bila uzbudljiva mogućnost za svakoga tko čita priču, ona stvara ograničenja i postavlja čvrste granice za pisca. Druga osoba ograničava sposobnost pisca da se distancira od svoje teme, dajući čitatelju širu perspektivu o onome što se događa, i fizički, i na sceni, i psihološki, u umovima likova. Primjerice, mogućnost prelaska s misli jednog karaktera na tuđe misli, kao što je to učinjeno u naraciji treće osobe, otvara priču različitim interpretacijama čitatelja. Priča iz druge osobe ograničava čitateljska tumačenja na jednu perspektivu.