Sadržaj
Modernistički pokret u književnosti, koji je trajao od 19. do sredine 20. stoljeća, karakterizirale su inovacije poput pripovijedanja u protoku svijesti, širenja i stezanja narativnog vremena i fragmentirani narativni lukovi. Suvremena književnost (koja se često naziva postmoderna) otišla je dalje uključivanjem elemenata parodije žanrova i pastiša, novih medija, apsurdizma i ironije, razvijajući autoreferencijalni stil koji je skrenuo pozornost na vlastitu umješnost.
Parodije na spol
Već su bila poznata određena djela modernističke književnosti koja podrivaju klasične žanrove, poput herojskog epa, parodirajući elemente žanra u obliku pastiša. Ali postmoderna djela koristila su ovu tehniku još smišljenije i svjesnije. Neki primjeri uključuju "Dugu gravitacije" Thomasa Pynchona, koja prisvaja teme iz stripova i narodne umjetnosti, te "Goli ručak", Williama S. Burrowa, koji uključuje elemente detektivske fikcije.
Novi mediji
Postmodernizam se razlikuje od modernizma po tome što istražuje medijsko okruženje koje je naraslo u poraću. Neki primjeri uključuju autoreferencijalni novinarski stil Huntera S. Thompsona u djelima poput "Strah i zabluda u Las Vegasu" i način na koji Don DeLillo uključuje radio i televizijske vijesti u svoju sapunicu "Bijeli šum".
Apsurdnost
Apsurdna tema razvijena je u modernističkim pokretima poput nadrealizma i dadaizma i igrala je još važniju ulogu u postmodernoj književnosti. Jedno od najpoznatijih djela postmodernog apsurdizma je "Čekanje Godota" Samuela Becketta, u kojem se nalaze dva lika koja apsurdno čekaju događaj koji se nikada ne dogodi.
Ironija
Možda je najpoznatija značajka postmodernih djela upotreba ironije, autoreferencija i namjerne umješnosti. U modernizmu se ironija često koristila u vezi s određenim žanrom ili kao narativni resurs, ali u postmodernizmu ironija se koristi za propitivanje same ideje književnosti, umjetnosti i kulture u cjelini. Neki primjeri uključuju "Fogo Pálido", Vladimira Nabokova, koji koristi pjesmu u knjizi kako bi satirirao akademsko proučavanje književnosti, te kratku priču Jorgea Luisa Borgesa "Dijalog o dijalogu".