Sadržaj
Tehnički jezik odnosi se na pisanu ili usmenu komunikaciju koja ima specijalizirani sadržaj. Specifikacija proizvoda za novi mikroprocesor, financijska prezentacija višeg rukovoditelja i sastanak projekta za novi medicinski proizvod primjeri su tehničke komunikacije. Svakodnevni jezik uključuje upotrebu uobičajenih poslovnih pojmova, poput "strategije" i "dnevnog reda", koje svi razumiju. Razlike između tehničkog i svakodnevnog jezika usredotočene su na upotrebu žargona i pretpostavke o javnosti.
Žargon
Glavna razlika između tehničkog i svakodnevnog jezika je upotreba žargona. Obično ih ima mnogo na tehničkom jeziku, ali na svakodnevnom gotovo da ih nema. Jargão se poziva na kratice, tehničke modne riječi i komplicirane konstrukcije, koje bi mogle ometati koncepte, koji bi inače bili jednostavni i zbunjivali javnost. Komunikacijski savjetnik Jay Morrissey primjećuje da je većina ovog žargona možda namjerna, možda u zraku superiornosti. Korisnici tehničkog jezika često nisu svjesni da njihova publika možda neće razumjeti središnju poruku. Svakodnevni jezik uglavnom nije žargon, iako se članovi grupe mogu služiti tehničkim izrazima koje svi razumiju.
pretpostavka
Korisnici tehničkog jezika preuzimaju određenu razinu znanja od javnosti. Na primjer, izvršni direktor koji se predstavlja na sastanku analitičara može pretpostaviti da je javnost upućena u industriju. Ali analitičari ne mogu pretpostaviti istu razinu stručnosti u pripremi izvještaja o istraživanju za svoje klijente. U tim se izvješćima moraju služiti svakodnevnim jezikom kako bi opravdali svoja mišljenja i preporuke za kupnju i prodaju. Neprikladne pretpostavke također mogu uzrokovati probleme u pisanim proizvodima, poput priručnika i vodiča s uputama, jer autori ponekad precjenjuju tehničko znanje publike.Ono što tehničkom piscu može izgledati očito, može zabrinuti prosječnog potrošača.
Kontekst
Kontekst upotrebe tehničkog jezika i svakodnevnog života je drugačiji. Tehnički jezik nastoji priopćiti detalje, dok je svakodnevni jezik obično općenitiji. Izvršni direktor koristi se tehničkim jezikom u prezentaciji financijskim analitičarima, ali koristi svakodnevni jezik kada razgovara sa zaposlenicima i dioničarima na godišnjoj skupštini tvrtke. Pismena komunikacija nudi veću fleksibilnost, jer fusnote, tablice i ostali prateći materijali mogu pomoći u objašnjavanju složenih tehničkih koncepata.
Razmatranja: Komunikacija s dioničarima
Godišnja izvješća, objave propisa i drugi dokumenti zahtijevaju tehnički i svakodnevni jezik. Uprava mora komunicirati složene tehničke i financijske detalje na takav način da svi dioničari razumiju osnove. To znači prenositi tehničke pojmove na jeziku "što" i "zašto" iz dana u dan, tako da čitatelji razumiju njihovu važnost za uspješnost tvrtke. To također znači korištenje primjera, dijagrama i osobnih anegdota za objašnjavanje složenih pojmova.