Sadržaj
Ljudski razvoj je proces koji ide od rođenja do smrti. U svakom trenutku života svaki je čovjek u stanju osobne evolucije. Tjelesne promjene pokreću ovaj proces, jer naše kognitivne vještine napreduju i opadaju kao odgovor na rast mozga u djetinjstvu i smanjeno funkcioniranje u starosti. Na psihosocijalni razvoj također značajno utječe tjelesni rast, jer naše tijelo i mozak koji se mijenja zajedno s okolinom oblikuju naš identitet i odnose s drugim ljudima.
Tjelesni razvoj
Iako nekoliko znanstvenika tjelesni razvoj definira na malo drugačije načine, većina taj proces dijeli na osam faza: rano djetinjstvo; rano, srednje i kasno djetinjstvo; mladost; rana odrasla dob; srednja i starija dob. Nedavno ljudi žive duže, a neki su na popis dodali i "četvrtu dob". U svakoj se fazi događaju određene fizičke promjene koje utječu na kognitivni i psihosocijalni razvoj pojedinca.
Kognitivni razvoj
Kognitivni razvoj odnosi se na stjecanje sposobnosti rasuđivanja i rješavanja problema. Glavnu teoriju kognitivnog razvoja razvio je Švicarac Jean Piaget, razvojni psiholog. Piaget je podijelio kognitivni razvoj u djetinjstvu u četiri faze, od rođenja do adolescencije. Dijete koje uspješno prođe kroz ove faze napreduje od jednostavnih senzomotoričkih odgovora do sposobnosti razvrstavanja i stvaranja niza predmeta te na kraju hipotetičkog i deduktivnog rasuđivanja, prema "Novom rječniku znanstvene biografije" ( "Novi rječnik znanstvene biografije").
Psihosocijalni razvoj
Glavnu teoriju psihosocijalnog razvoja stvorio je Erik Erikson, njemački razvojni psiholog. Erikson je proces psihološkog i socijalnog razvoja podijelio u osam faza, koje odgovaraju fazama tjelesnog razvoja. U svakoj fazi, prema Eriksonu, pojedinac se suočava s psihološkim sukobom koji se mora riješiti kako bi mogao nastaviti svoj razvoj. Od djetinjstva do zrelosti, ti su sukobi: povjerenje nasuprot nepovjerenju, autonomija naspram srama i sumnje, inicijativa nasuprot krivnji, konstruktivnost naspram inferiornosti, identitet nasuprot zbrci uloga, intimnost nasuprot izolaciji, generativnost - odnosno kreativnost i produktivnost - naspram stagnacije , i integritet ega nasuprot očaju.
Međuovisni procesi
Prema Američkom odjelu za zdravstvo i socijalne usluge (HHS), "Razvoj je proizvod razrađene interakcije bioloških, psiholoških i socijalnih utjecaja." Dok se djeca fizički razvijaju, stječući veću psihomotornu kontrolu i poboljšavajući rad mozga, postaju kognitivno sofisticiranija - to jest, kompetentnija za promišljanje i djelovanje na okolinu. Te im tjelesne i kognitivne promjene zauzvrat omogućuju psihosocijalni razvoj, formiranje individualnih identiteta i učinkovito i primjereno povezivanje s drugim ljudima. Prema tome, kako je opisao američki odjel, ljudski je razvoj "proces rasta, sazrijevanja i promjene koji traje cijeli život".
Implikacije
Važnost tjelesnog, kognitivnog i psihosocijalnog razvoja postaje očigledna kada je osoba neuspješna u jednoj ili više faza razvoja. Primjerice, djetetu koje se ne može uspješno podvrgnuti tjelesnom razvoju može se dijagnosticirati kašnjenje u razvoju. Slično tome, dijete s problemima u učenju možda neće moći svladati složene kognitivne procese tipičnog tinejdžera. Odrasla osoba srednjih godina koja ne prođe uspješno Eriksonovu fazu generativnosti naspram stagnacije može patiti od "duboke osobne stagnacije, maskirane raznim eskapadama, poput zlouporabe alkohola i droga te seksualnih i drugih nevjera", poput navodi "Teorije njege". Dakle, rizici su veliki za sve ljude jer se bore s razvojnim zadacima s kojima se suočavaju u svakoj životnoj dobi.